Stara Bookaleta
31.12.2007., ponedjeljak
Panonski šund dobio pobjednike
|
Portal Panonius.com objavio je pobjednike natječaja "Panonski šund" za kratku priču od dvije kartice uz obaveznu uporabu tridesetak zadanih riječi. Pobjedničke priče i njihovi autori su: 1. Crvenkapica i čarobni vrt - Siniša Bahun 2. Ćevabdžinica - Daniel Radočaj 3. Miki - Iva Hlavač Kažu da su dobili osamdesetak priča i da su teškom mukom odabrali pobjednike. Moje dvije priče izgleda da nisu privukle pažnju žirija, pa vam ih, evo, dajem na uživanje ovdje: Priča prva: Kopirajter - Dobar dan, ja doš'o da se javim za ovaj vaš pos'o, za ovoga kopirajtera! - Ih, vidi ga kaki rmpalija, tabadžija pravi, k'o Rambo, a on bi se piskaranjem bavio! - Pa ja i jesam Rambo, vidi ove mišiće! Nisam valjda Crvenkapica! - No, no, ajde, ajde, zašto mislite da ste stvoreni za ovaj posao a ne za, recimo, postavljanje žaluzina? - Imam bogato životno iskustvo, svuda sam bio, svašta sam radio, ali dopizdilo mi, brate, šunjati se kroz maglu, bacati bombe, dizati mostove u zrak, letjeti s kraja na kraj svijeta, pretvarati mrske neprijatelje u mrlje na asfaltu aerodromskih pisti… Dosta više! Kad me zadnji put nazvao onaj moj pukovnik, rekoh mu neka odjebe u troskoku, neću da me pod stare dane moraju strugati špahtlom sa nekog zida, oću taki pos'o da mi sokne ostanu suhe! - Hm, dobro, ali nije baš isto raditi taj vaš, je li, u naravi ipak fizički posao, i baviti se intelektualnim radom… - Vi to mene kao podcjenjujete? Gospodo, Rambo je sam samcat bez tuđe pomoći i njege rakijom iz sebe istjero gliste! Ajmo na testiranje! Jeste l' vi neka prosudbena komisija ili niste? Pa prosudite, gospodo! Pa kom' džezva, kom' harakiri! - Hm, dobro, što mislite vi ostali? Da ga isprobamo? Može, ajde, recimo… da vidimo… evo ovo: jedan naš klijent osniva političku stranku i želi pobijediti već na sljedećim izborima… - Zanimljivo, zanimljivo, dajte mi još malo inputa… - Pa, u principu, nije ništa drukčiji od drugih… klasična politička ponuda, mazanje očiju, obećavanje boljitka, izgradnje, zapošljavanja, blagostanja, hoće čovjek i puniti državni proračun, i da istovremeno sirotinja ponekad nešto dobije džaba… samo što ima par fizičkih mana, nizak je, debeljuškast, i šepa. Mi ga moramo učiniti simpatičnim i poželjnim… - Uopće nema problema! Ovako ćemo: obucimo ga u neko ne baš skupo odijelo, da ispadne ka neki narodni čovik, slikajte ga po uskim ulicama ili još bolje na stepenicama u nekom starom gradu, s nogom napred, al' neka ne bude on u prvom planu nego njegova sjena. Neka, recimo, ide uz stepenice, neka izgleda kao da se malo muči, ali on ide, ide, i dole napišemo: "Mekan k'o sarma, uporan k'o kurbla". Ha? Šta kažete? - Hm, mogli bismo razmisliti o tome. Pokušajte ovo: imamo klijenta s novom linijom proizvoda na bazi patlidžana. Kečap, ajvar, kiseliši i te stvari. Ideje? - Ništa lakše! Evo slušaj: "Kečap Crvenkapica, crven ka pica!". Razumiješ: crven-ka-pica? Hahaha… Pa onda umjesto kečap ubaciš ajvar, i opet isto… Nema ćevabdžinice ili pizzerije koja to neće htjeti, ima da ide na tone! Štrumpfastično! - Hm, kolega, ima nešto u vama, nije da nemate dara. Ajmo još nešto: reklama za prezervative. Novi proizvođač, još nepoznat, mora biti nešto sasvim drukčije od uobičajenog… - Nemaš problema ni za tog… aperitiva. Evo zamisli scenu: ide jedna onako fino ulickana kur… ovaj… kurtizana, ulicom, je li, pa kamera ide na oči potencijalnog klijenta, je li, on joj se približava, pa ju kao ovlaš očeše, pa ju hoće pipkati, kadli nešto strašno puče, a to njemu puko hozntreger i spale mu hlače. E, ta naša žemska sad vadi iz torbice te, je li, aperitive, i na kraju oni skupa odlaze u noć a on si tom gumom podvezo hlače, je li, to se snimi ukrupno. Jel' paše? - Pa, uz malo dorade, možda… Evo sad za kraj nešto izazovno: zamislite da ste u budućnosti, jedno sto godina, sami osmislite proizvod i reklamni slogan za njega. - Pa ja k'o da sam iz budućnosti doš'o. Evo piši: "Imamo fazor za svaki svjetonazor!" – to je, je li, za industriju osobnog naoružanja. Ili ovako: reklama počinje švenkom po nekom mračnom pejzažu, sve je uništeno, metalne krhotine još se žare od usijanja, i onda nagli zum na vanzemaljca, onako pravo ružnog, ima neku lasersku pušketinu iz koje se još puši, i onda paf!, naglo se preko kadra pojavi natpis: "Mi mislimo na sve", i naziv firme osiguranja, jel'te, to bi bila reklama za osiguranje… - Znate šta, gospodine Rambo, imate vi smisla, ali dosta je jaka konkurencija, javit ćemo vam se, zasad hvala. Doviđenja! Priča druga: Prva nagrada Doktor Crvenkapica unezvjereno je hodao po svom laboratoriju, gore-dolje, pa opet gore-dolje. Vrpoljio se k'o da ima gliste. Svrbjele su ga noge pa je neprestano zatezao sokne, naročito lijevu. Svako malo bi zakačio palce za hozntregere, stao kraj prozora i kroz polusklopljene žaluzine zvjerao na ulicu. Neki je tabadžija dolje pred ćevabdžinicom upravo tamanio ajvar zahvaćajući ga prstima direktno iz tegle, crvena mrlja na košulji širila mu se prema trbuhu, a on mrtav-hladan, k'o da čeka još i sarmu. Doktoru Crvenkapici se zgadilo, odšunjao se natrag u sjenu i zavalio se u fotelju, pogleda prikovanog za ulazna vrata. Sada bi već bilo i vrijeme, pomislio je. I bilo je vrijeme. Točna kao sat, Mirela je umarširala u laboratorij doktora Crvenkapice, teatralno zalupila za sobom vrata i raširenih nogu stala pred tronutog znanstvenika. - Šta je, micica, izgledaš k'o da si fazorom zube prao a zubar ti napravio harakiri! Sad će tebe tvoja kurtizana oraspoložiti! Aj' da pustimo malo svjetla u ovaj ćumez, evo vidiš, odmah je bolje, ma štrumpfastično! Doktor se nije stigao ni pobuniti protiv ovog naglog uvođenja reda, a nije baš ni da je htio, već je potpuno prepustio inicijativu Mireli, zmaju u mrežastim čarapama i, sada već, bijeloj kuti do ispod koljena. Mirela je lagano obišla doktorovu fotelju, ovlaš ga pogladila po mekanom tjemenu, i u troskoku se dočepala povišenog platoa u dnu laboratorija. Naglo je strgla plahtu s dvometarskog robota, metalne grdosije na kojoj su radili već mjesecima, sada nepokretne i naizgled mrtve. Ne zadugo. Mirela dohvati kurblu, umetne je tamo gdje treba, i s dva-tri energična pokreta pokrene robota. Divu se počne pušiti iz ušiju, lampice na mjestu očiju stanu se usijavati, dvije-tri iskre frcnu iz metalnih zglobova dok je podizao udove u radni položaj, al' napokon se smiri, čekajući nove naredbe svoje gospodarice. - Crkavice, daj rakije amo! – naredi Mirela , a doktor mrzovoljno ustane i stade prekopavati po vitrini. - Crvenkapica, to mi je prezime – mrmljao je ispod glasa, prilično uništenog samopouzdanja, još uvijek rastjerujući maglu u glavi, ali glasno prigovorio nije. Dodao je bocu Mireli, a ona stade puniti gorivom robotov spremnik veličine i oblika patlidžana. Zaklopivši poklopac, stade pipkati metalne poluge i hidraulične spojeve, pa se zadovoljno odmakne i usklikne, ne okrećući se prema doktoru: - E moj Crkapavice, ovaj će naš Rambo jednom i letjeti, vidjet ćeš! - Crvenkapica! – ovaj put malo glasnije promrmlja prozvani, ali opet ne protuslovi. Preduhitrivši naredbu, uzme špahtlu, jer znao je da će sada morati strugati mjesta gdje se na robotovu metalnome tijelu nahvatala hrđa. Kad je doktor Crvenkapica vratio robotovim površinama tamnometalni sjaj, započeli su s dnevnim testovima. Naredbu da im skuha kavu Rambo je izvršio besprijekorno: iz cijevi desne ruke uz zujanje mu je iskliznula džezva, laserom iz lijeve zakuhao je vodu, nastavkom malog prsta u obliku žličice ubacio je i promiješao sastojke, i naposljetku natočio šalice Mireli i doktoru. Kako ni kod robota ništa nije džaba, Mirela mu uz pohvalu natoči još rakije u spremnik, i započne niz motoričkih testova. Digni ruku, digni nogu, okreni se oko osi, stoji na jednoj nozi, napravi most, sve je Rambo prošao besprijekorno. - Još sasvim malo, pa možemo s ovim ljepotanom napokon van! Prva nagrada će biti naša, Crpikavice! – oduševljeno usklikne Mirela. - Crvenkapica! Ja sam Crvenkapica! – prostenje sada već potpuno iznervirani doktor. I ispod glasa, siguran da ga Mirela neće čuti, duboko u džepu stišćući preklopnik broj 3, prošapće: - Mislim da neće, gospodarice, mislim da neće. Inače, riječi koje su se prema propozicijama natječaja obavezno morale upotrijebiti u pričama su: most, magla, gliste, rakija, strugati, uništeno, pipkati, puniti, mekano, patlidžan, Rambo, mrlja, Crvenkapica, ovlaš, ajvar, šunjati se, pušiti, letjeti, fazor, sjena, džaba, štrumpfastično, džezva, žaluzine, usijavati, kurtizana, špahtla, tabadžija, troskok, sarma, ćevabdžinica, harakiri, hozntreger, kurbla i sokna Na Panonius.comu su zasad objavili samo imena pobjednika, još nema tekstova pobjedničkih priča, no valjda ćemo ih čutati uskoro. Pa vi vidite koje su bolje :-) Uz ovo malo smijeha, želim vam svima sve najbolje u Novoj godini. Budite dobri i zdravi, pazite na sebe, dobro se zabavljajte, puno čitajte i puno pišite, i ostanite središte svemira. Čitamo se dogodine! |
