Stara Bookaleta
28.08.2007., utorak
Perun kišna prznica
iliti: kako je prošao šesti Festival fantastične književnosti Neki su pisci čak i u pričama koje su poslali na ovogodišnji natječaj Festivala fantastične književnosti, čija je tema bila staroslavenska mitologija, naslutili da bi njihovo uznemiravanje literaturom moglo izazvati njihovo buđenje. A kad se probude iz tisućljetnog sna, stari bogovi znaju biti nezgodni... I tako se ekipa na čelu s Perunom, Svantevidom, Volosom, Moranom i ostalima, vjerojatno dobrano uzjogunila što ih neki tamo pisci i ljubitelji književnosti uznemiravaju i oživljavaju, pa je mjesto radnje prvog dana Festivala, drevno mjestance Gračišće kraj Pazina, obilato zalila kišom. Program nam se tako malo poremetio: umjesto da odmah na početku obiđemo mjesto poznato po crkvi Sv. Vida, po predaji izgrađenoj na mjestu negdašnjeg Svantevidovog hrama, i po prelijepom pogledu, među inim i na brdo zvano Perunčevac, odmah tu nadomak (evo zašto smo u Gračišće pošli pričati o staroslavenskoj mitologiji), najprije smo zasjeli u jedinu konobu u mjestu, da bismo prikupili energiju za ono što slijedi navečer. Nakon fine večerice, kiša je načas ipak prestala, pa smo naše goste ipak mogli provesti mjestom, pa eto ih na narednih nekoliko sličica (klikni na sliku za veću verziju):    Književni program trebali smo, po prvotnoj varijanti, imati na otvorenom, na omanjem i nepravilnom, nakošenom trgu između župne crkve i zgrade zvane "Špital", koja je u davna vremena bila ubožnica, a nedavno su ju općinske vlasti obnovile i sada služi za razna zanimljiva okupljanja i društvena događanja. Međutim, zbog prijetnje s neba, razglas i stolice preseljeni su unutra, u prizemnu dvoranu spomenutog Špitala, koja se sasvim pristojno ispunila publikom. Dobrodošlicu nam je najprije zaželio Ivan Mijandrušić, načelnik općine Gračišće (slika lijevo). Naš ambiciozni program predviđao je nastup 13 autora kojima su priče objavljene u zbirci "Priče o starim bogovima" (samo nam je pet autora falilo), no prije toga pripremili smo i dva uvodna predavanja koja su nam još malo trebala objasniti gdje smo i zašto smo tu. Prvi je uvodničar bio etnolog Tomo Vinšćak, koji je širom Balkana proučavao toponimiju vezanu uz staroslavenska božanstva. Našim davnim precima Gračišće je bilo nešto poput Olimpa, zaključio je Vinšćak, jer se pojmovi kojima su u korijenu imena staroslavenskih božanstava ovdje tipično zatječu na vrhu brda i u njegovu podnožju uz vodu. Navodeći više primjera iz drugih krajeva (Hrvatskog primorja, Bosne, Dalmacije), Vinšćak je zaključio da je staroslavenski toponimski kompleks u Gračišću i okolici najzapadnija pojava takve kombinacije u svim slavenskim zemljama. Lijepo. Milena Benini, inače urednica "Future", trebala nas je pobliže upoznati s dosadašnjim književnim obradama tema iz staroslavenske mitologije, međutim pregled tih podataka vrlo je kratak. Svega je nekoliko autora nadahnuće našlo u staroslavenskoj mitologiji, među ostalima Ivana Brlić Mažuranić (koja je, i to mi je bilo zanimljivo saznanje, sama napisala da su u njenim "Pričama iz davnina" samo imena nadnaravnih bića uzeta iz mitologije, svi zapleti i motivi njena su kreacija), zatim Vladimir Nazor, Nikola Šop, i u novije vrijeme Vanja Spirin. Ispalo je da je naša zbirka "Priče o starim bogovima" jedna od vrlo rijetkih knjiga koja je nastojala staroslavensku mitologiju pretočiti u literaturu i tko zna, možda ju jednog dana netko uzme kao referentnu čak i za proučavanje mitologije, kao što današnji pisci to čine s Brlićkom i Spirinom! I nekoliko je stranih pisaca koketiralo sa slavenskom mitologijom.    Ovo je bila naša publika. Ugodno me iznenadilo što je bila brojna, i što nas je došlo slušati dosta ljudi koje ne poznajem (inače zna biti frustrirajuće kad pričaš samo za ljude koje poznaš. Em su sve to od tebe već puno puta čuli, em bi se to bolje obavilo za stolom u birtiji nego s nekakvim formalnim pozornicama, mikrofonima i gledalištima). Pažljivo su pratili sve što se zbiva, pljeskali svakom autoru, kupovali knjige, bila je to baš divna publika.   I onda smo krenuli. Trinaest autora, sa svakim sam "voditeljski" pročavrljao, rijetki su se odlučivali na čitanje jer je srdačnost atmosfere više navodila na komentiranje, na dojmove i komplimente, a na kraju krajeva, kome je do priča, tu je zbirka, pa izvol'te, jel'. (napomena: slike su poredane redom kojim ovdje spominjem osobe na njima). Prvi je nastupio Anto Zirdum, gost iz Bosne i Hercegovine, koji se u svojoj priči "Granica svega" pozabavio odgovornostima bogova za ustrojstvo i poremećaje u ovom našem svijetu. Iz Šibenika nam je došao Ed Barol, friški pisac, ovo mu je, čini mi se, bila treća objavljena priča. To mu je pseudonim, a u prozi je sklon efektnoj akciji i drami. Prvi put u našem društvu bio je Nikola Biliškov, nekad Medulinac a sada Zagrepčanin, kome inače uskoro izlazi knjiga o meteorima, popularnoznanstveni astronomski tekst, s posebnim poglavljem na kraju o meteorima u narodnim predajama i legendama, zvuči zanimljivo! U svojoj priči u našoj zbirci, Nikola je prikazao borbu Velesa i zmajeva u okolici Pazina.    Zanimljivu priču, nadahnutu "Potjehom koji je tražio istinu" Ivane Brlić Mažuranić, napisao je Antun Hernaut. On je Potjeha doveo ni manje ni više nego u - Pazin, a s njime i prateću ekipu bjesova, pogotovo onog jednog koji je postao skoro pa dobar. Nakon Antuna, upoznali smo još jednu debitanticu, Ivanu Pomazan iz Tinjana, koja je u Motovunskoj šumi suprotstavila Velog Jožu i Babu Jagu, uz sijaset drugih u taj kontekst pripadajućih bića. Posebno mi se sviđa kako je Ivana u svojoj priči oživjela Jaginu Kolibu na kokošjim nogama, učinivši od nje aktivni i samosvjesni lik. Još jedna debitantica koju smo upoznali na ovogodišnjem Festivalu bila je Dubravka Karan, koja u zbirci također ima priču smještenu u Motovunsku šumu, ali u današnje vrijeme, a odala nam je i tajnu da ima dovršen opsežni fantasy roman nadahnut staroslavenskom mitologijom. Puno je ruku sunulo u zrak kad sam pitao publiku bi li htjeli čitati takvo što!    Vlatko Ivandić iz Pule objavio je već tri knjige (od toga dva romana), no priča o boginji plodnosti Mokoš koja u današnjici operira negdje u okolici Cerovlja prvi mu je izlet u fantastiku i jako je, kazao je, zadovoljan što mu se priča našla u takvom društvu. Sanja Tenjer po drugi je put bila s nama, lani je debitirala u "Vampirskim pričama", a u svojoj ovogodišnjoj priči je Črta i Moranu uplela u svijet kriminala, čak ih je nagovorila da u Istri, radi pranja novca, otvore agroturizam! Robi Selan iz Labina također ima kriminalističku priču s Moranom i Črtom, ali od njih važnija ispada Vesna, koja glavnome junaku pomaže da se iskobelja iz nezgodne situacije. Robi je inače publici naglasio da je u priču uspio utrpati čak devet bogova, dva patuljka, i još nekoliko nadnaravnih bića.    Vrckavi crnohumorni stil Davida Kelečića već smo upoznali u ranijim zbirkama, a ovaj put nas je oduševio pričom u kojoj Morana vodi bordel u Istri, i domaćica je okupljanja svoje božanske kompanije, sa svim frustracijama i problemima koje donose organizatorske odgovornosti. Nakon Davida, prvi put se kao pisac predstavio Mirko Grdinić, inače veteran organizacije pazinskih esefičarskih zbivanja. Onima koji ga znaju neće biti neobično što je u svojoj cyberpunk priči (inače pisanoj u prvom ženskom licu!) Mirko svoju junakinju Moranu predstavio kao bivšu policajku. Iza Mirka slijedio je mladi pisac iz Slavonije kome se karijera strelovito uspinje, još od pojave Zorana Krušvara prije pet godina nije bilo takvog slučaja. Ove je godine dobio Sferu i treću nagradu Istrakona, a objavio je sveukupno tek desetak priča. Ime mu je Danijel Bogdanović, i u svojim se pričama znade jako okrutno, ali duhovito poigrati s likovima, pa je i u ovoj grupu komandosa, lovaca na bogove, doveo u jako zanimljivu situaciju. I za sam kraj prve festivalske večeri sačuvali smo Ivanu Delač, također drugi put među nama nakon lanjskog debija s vampirima. Ovogodišnja Ivanina priča jedna je od najboljih u zbirci, u vrlo neobičnom zapletu Svantevid od moćnog boga postaje trećerazredni službenik birokratski uređenoga "onog svijeta", a i taj je svijet ispao vrlo, vrlo zanimljiv.     Nakon tolikog bombardiranja literaturom, večer je nastavljena ništa manje uzbudljivo, ali u potpuno drugačijem tonu. Naime, u nastavku programa u istom je prostoru (nebo je još uvijek prijetilo, o Perune!) održan fenomenalni blues koncert na kojem su nastupili Neven Mijač, Damir Kukuruzović i Telefon Blues Band iz Hrvatske, Vlado Kreslin, Robert Ivačić i Marjan Brezovar iz Slovenije te američko-hrvatski duo Jerry Ricks i Tomislav Goluban. Bio je to "Organic Blues Festival", manifestacija kojom Gračišće već treću godinu za redom nastavlja njegovati i predstavljati muziciranje na usnoj harmonici, instrumentu kojemu su posvećena još neka stalna godišnja događanja u ovome mjestu. Kad je počeo koncert, u dvorani se gužva još više povećala (ipak izgleda da više ljudi voli glazbu nego književnosti), pa je dio naših pisaca veći dio ostatka večeri proveo u Konobi Marino, i to će se druženje izgleda pokazati povijesnim. Budući da je urednik fanzina Parsek, Boris Švel, neke pisce iz ove grupe već prozvao "Generacijom 21", prihvativši ovaj naziv te večeri u Gračišću njih je nekoliko počelo razrađivati zajednički projekt. Zasad je to zajednička priča u kojoj je svaki autor zadužen za razradu jednog lika. Razrada likova i koncepta priče nastavljena je i sutradan, pa i u danima nakon Festivala. Vidjet ćemo dokle će sve to dovesti...   I tako je, u neko doba noći, završio prvi dan šestog Festivala fantastične književnosti. Vrijeme i način završetka a pogotovo vrijeme i način povratka do mjesta za spavanje za neke je sudionike ostao izvan domene pamćenja i razumijevanja, no sutradan nitko nije kasnio na okupljanje za polazak ka prvoj sljedećoj festivalskoj postaji - Kringi. Kao zavičaj prvog istarskog vampira Jure Granda, Kringa je domaćin Festivala bila prošle godine, a ove smo godine tamo pošli obnoviti prijateljstvo s domaćinima, i pokazati lanjsko "mjesto zločina" onima koji lani tamo nisu bili. Prijeteće nebo i povremena kiša opet su nam remetili planove, tako da smo umjesto željenog "književnog piknika" na Grandovoj stanciji dan počeli izvrsnim ručkom u Konobi Danijeli. Kad se nebo malo proljepšalo, siti smo krenuli na Grandovu stanciju (inače, prema predaji, posljednje prebivalište Jure Granda dok je bio živ i dok je još uvijek bio čovjek; tamo smo lani dali postaviti veliki drveni stol s klupama i memorijalnim zapisom). Na tom smo mjestu nazdravili Grandovom supom (ukratko: u bukaletu se ulije zagrijanog crnog vina, u to se umiješa šećera, papra, maslinovog ulja i češnjaka, te prepečeni kruh, bukaleta ide od usta do usta, žlicom se zahvaća zalogaj kruha, pa otpije gutljaj vina, i šalje dalje), i pročitali nekoliko stranica iz "Priča o starim bogovima".    Grandova stancija je otprilike kilometar od Kringe, pa smo nakon zdravice krenuli u ovo mjestance, koje je u zadnjih godinu dana zbog priče o vampiru postalo turistički izuzetno zanimljivo. No, kako bi se namjernicima ponudilo još više vremena na trošenje i zanimljivosti za razgledavanje, u svibnju ove godine Kringa je dobila novu atrakciju: Europski suhozid, iliti European Stonewall. Ovim se "turističkim projektom" vrednuje istarski suhozid kao nezaobilazni dio tradicijske baštine ovoga kraja. Od stare ladonje na ulazu u Kringu, pa zatim četiri kilometra u pravcu Tinjana, prostirat će se taj "Europski suhozid" koga će graditi svi gosti, namjernici, turisti, mještani i njihova rodbina i prijatelji izdaleka, pa i sudionici ovakvih manifestacija kao što je bio naš Festival, i to na način da svaki namjernik u taj zid ugradi jedan kamen, koji onda na vjeke vjekova ostaje njegov, što se označava urezivanjem u kamen rimskoga broja, upisom u popis graditelja pod tim istim brojem, a za neko vrijeme svakom bi doma trebao poštom stići i certifikat, diplomica, kao dokaz o sudjelovanju u ovom jedinstvenom projektu. Na raspolaganju je uvijek dovoljno unaprijed pripremljenog kamenja, no svatko tko želi može svoj kamen donijeti i sa sobom, pa njega ugraditi u zid. Uglavnom, pisci i gosti festivala s velikim su zadovoljstvom pograbili svaki svoj kamen, upisali se u popis, i položili kamen u Europski suhozid, da tamo zauvijek ostane. Nakon obavljene "dužnosti", domaćin Mladen Rajko podijelio je svim sudionicima Festivala neobični križanski suvenir: glogov kolčić na ogrlici. Odmah smo ih povješali oko vreta, i krenuli put Pazina u samu završnicu dvodnevnoga programa.     Druga književna večer Festivala bila je zakazana u dvorištu tisućljetnog pazinskog Kaštela, no prije toga našim smo piscima priredili malo iznenađenje. U lipnju ove godine naime otvorena je "Poučna pješačka staza kroz Pazinsku jamu", projekt je to županijske ustanove za zaštitu prirode "Natura Histrica" i raznih pazinskih partnera. Kroz kanjonski dio Jame uređena je malo više od kilometra duga pješačka staza, potpuno ugodna i sigurna, sa šljunkom posutim puteljcima, drvenim mostićima i rukohvatima, i desetak interpretacijskih tabli, koje slikom i riječju pričaju priču o Pazinskoj jami, uz ostalo i o legendama i književnim djelima smještena u to čudo prirode. Od Hotela Lovac prošetali smo Jamom do Kaštela. Za neke (među njima i mene) je to bio i malo veći napor, jer nakon pola kilometra strme nizbrdice, slijedi pola kilometra strme uzbrdice! Tako smo po dolasku pred Kaštel bili i zadihani i znojni, ali kako je većini ovo bila prva prilika da kroče u dubinu tog ponora o kome je i Jules Verne pisao, dojmovi su za mnoge bili izuzetni. Sličica je snimljena na samom dnu Jame, na mostiću koji prelazi Pazinčicu.  I, slijedi veliko finale. Nažalost, zbog kiše opet ne u dvorištu Kaštela na otvorenom, nego unutra, u lijepoj "viteškoj" dvorani koji mi domaćini zovemo "Rotonda". U programu ove večeri naumili smo predstaviti novitete u SF produkciji Hrvatske i susjednih zemalja, pa smo počeli s gošćom iz Slovenije, Tanjom Cvitko, koja nam je predstavila novi broj fanzina "Neskončnost" što ga izdaje slovensko Društvo za znanstvenu fantastiku "Prizma". U novom broju su i reportaže s hrvatskih SF konvencija, Istrakona i Sferakona. Slijedio je Anto Zirdum, koji je govorio o svojoj novoj zbirci priča "Anzortija", što uskoro izlazi iz tiska. Naslovni pojam Zirdumov je naziv za energiju ljubavi, a zbirka će sadržavati nekoliko duljih pripovijesti. Zirdum je najavio i drugi Fantastikon, bosanskohercegovačku konvenciju znanstvene fantastike koja će se idućeg proljeća održati u Vitezu, Zenici i Travniku, a tim povodom već je raspisan i natječaj za fantasy priče o Kulinu banu. Najavili smo još jedno SF izdanje koje tek treba izaći, roman "Xavia" Damira Hoyke, koji je dosad bio poznatiji kao fotograf. Radnja ovog romana događa se u bliskoj budućnosti, glavni junak je također fotograf, a o tehnološko-znanstvenim aspektima svoje zamisli Hoyka se, kaže, konzultirao i sa znanstvenicima s instituta "Ruđer Bošković".   Na kraju druge festivalske večeri predstavili smo već izuzetno popularni roman Zorana Krušvara "Izvršitelji nauma Gospodnjeg". Kakva se sve nadgradnja razvila oko tog romana, koji ima popratne glazbene spotove, filmske trailere, web-stranicu, pa i fan-fiction literaturu, pokazala nam je Ivana Delač pročitavši svoju priču "Intervju s Izvršiteljem", Krušvar je zatim u razgovoru sa mnom govorio i o romanu i o toj za njega neočekivanoj višestrukoj i multimedijskoj reakciji, čiju smo kulminaciju trebali vidjeti na samom završetku večeri... ali je nažalost Perun bio jači. No, prije izlaska iz svečane dvorane pazinskog Kaštela još nas je pozdravio i pazinski gradonačelnik Neven Rimanić, inače vjeran pratitelj svih pazinskih književnno-fantastičnih događanja.   Dakle, jedan od najatraktivnijih programa Festivala, koji se trebao dogoditi na samom kraju u mrkloj subotnjoj večeri, trebala je biti polusatna predstava "Izvršitelj volje Gospodove" koju su prema motivima Krušvarova romana pripremili članovi slovenskog Društva za znanstvenu fantastiku "Prizma". Puna dva dana Prizmina je ekipa marljivo vježbala predstavu, prilagođavala scenu i pokrete fenomenalnom prostoru kamenog dvorišta pazinskog Kaštela, čak su i dio teksta predstave (koja je dosad bila izvedena samo jednom, u Mariboru) preveli na hrvatski. Toliko su se savjesno i marljivo pripremali, da bi čak odlazili s druženja i neobaveznih te neslužbenih dijelova programa kako bi mogli što više vremena utrošiti na probe. Zato su mnogi od nas s nestrpljenjem i radoznalošću očekivali kako će sve to ispasti, baš smo guštali pripremajući se na nedvojbeno dobru zabavu. Ali, crkni Perune prznico, prirodne sile bile su jače. Kiša je padala dok smo imali program unutra, završila je baš kad smo i mi završili, ali je cijela scena bila mokra, klizava, više nego nepogodna za komad u kome, primjerice, jedan ženski lik dobar dio vremena najprije leži na kamenom stolu, zatim se digne, pa ga ubiju, pa do kraja predstave leži na podu. Ni dečki koji su uvježbali borbene scene mačevanja nisu vjerovali da bi se ti prizori mogli odigrati bez klizanja i padanja. Premjestiti predstavu u zatvoreni suhi prostor u tom trenutku nije bilo moguće, jer u raspoložive prostorije ne bi stali i glumci i publika, a k tome, Slovenci su probe prilagodili baš dimenzijama i fizičkim značajkama dvorišta Kaštela, tog konkretnog prostora. Zdvojno smo gledali u još uvijek narogušeno nebo, potajno se nadali buri koja će u pet minuta rasušiti prizorište nesuđene predstave, ali ništa od toga, morali smo kapitulirati. Nagovorili smo atraktivno kostimirane glumce na naklon pred publikom, nagradili ih pljeskom i glasnim izražavanjem nade da ćemo doskora valjda predstavu ipak vidjeti (priča se da bi mogli doći kad negdje u listopadu Krušvar bude predstavljao roman u Rijeci), i time zaključili službena događanja ovogodišnjeg Festivala. U nastavku večeri, opet uz finu večericu, nastavili smo se družiti do vrlo sitnih sati. "Generacija 21" je nastavila s koncipiranjem likova za zajedniču priču, snuždene Slovence nastojali smo oraspoložiti vicevima (naravno, o Slovencima. Za koji dan na mailove su nam počeli stizati slovenski vicevi o Hrvatima, ali kako kažu sami naši susjedi, nisu toliko dobri i originalni, uglavnom su reciklaža starijih jugo-viceva). Na rastanku, svaki je sudionik Festivala dobio bocu vina Perun, proizvedenog u vinariji Adriana Putinje u Gračišću. Nadam se da se Perun svidio svima koji su ga otvorili doma nakon povratka, i da im je prizvao friške lijepe uspomene na dva doista dinamična i zanimljiva dana.   Vidimo se na 7. Festivalu fantastične književnosti dogodine u Motovunu. tema su: divovi, u čast stote obljetnice prvog objavljivanja Nazorovog Velog Jože. Pripremajte se, a nadam se da će vas report s ovog festivala barem malo potaknuti da nam se poželite pridružiti sljedećeg ljeta. Za sve fotke zaslužna je Petra Pekica. (P. S. - ovaj post je nastajao tijekom cijelog dana, s pauzama, gubljenjima i ponovnim pisanjima dijelova koje su gutali poremećaji u radu blog.hr-a, te povremene nepristupačnosti i poremećaji u funkcionalnosti blog-editora. Sada je post u potpunosti dovršen. Uživajte!) |
